Srijeda, 08. Mart 2023
Jedna od prvih nepravdi koje sam osjetila kao žensko biće bio je susret u djetinjstvu sa našim porodičnim stablom u kojem su bili upisani moj brat, brat od strica, moj otac, stric, đede, prađede i svi muški redom generacijama iza. Ja u tom stablu nisam bila upisana, niti moja sestra od strica Simona, niti moja majka koja je rodila mene i brata, niti moja strina koja je rodila sestru i brata od strica (sestru i brata od strica i strine!), niti moja baba koja je rodila tatu i strica, blizance. Nije bila upisana ni moja prababa koju je moj đede jako volio i govorio da je poštovana bila od široke familije Popadića, rodila 9 sinova. Ajde ja, ali zašto ona koja je rodila devetoro i to muških!
Odmah sam pitala zašto? Zašto nas nema tu? I ako nas nema tu, đe smo onda mi?!
“Pa žene se udaju i odu u drugu porodicu”.
Pa jesu li onda one u tom porodičnom stablu, u toj novoj porodici?
Ne. One nisu ni tamo.
Nezabilježene. Neupisane. Van istorije. Van sjećanja.
I onda sam došla na ideju da napravim svoje žensko porodično stablo. I kada sam počela da istražujem shvatila sam da moja mama zna žene samo do svoje čukunbabe. Kakvo razočarenje. To su samo 4 generacije prije mene. Za čukunbabu se djevojačko prezime ne pamti. Moja braća mogu da prate svoje muške korijene generacijama iza, znaju ko je prvi naselio koje područje, ko se gdje selio, ko je gdje zastao i koliko je djece imao, muške naravno.
A đe smo mi? Ko je žene iz moje porodice upisivao? Kuda su se one kretale, đe su se nastanjivale? Ne znam. Istraživanje ću svakako nastaviti. Interesantno mi je i to što iz svog stabla vidim i da su mojoj babi i njenim sestrama davali imena koja govore Stoj, Stani, Dosta- po običaju da se simbolično zaustavi rađanje ženske djece i konačno stigne muško dijete. Eto kakve se sve društvene pojave mogu uočiti iz jednog akta u osnovnoj ćeliji društva.
Ja sam sebi napravila dva- jedno po majčinoj ženskoj liniji, drugo po liniji tatine mame, moje babe, u koje upisujem njene sestre, majku, babu, i u kojem smo konačno Simona i ja upisane zajedno.
Šema porodičnog stabla koju vam predstavljamo treba da navede vas, žene, da ako nemate svoje porodično stablo, napravite svoje. Početna ideja jeste da je to žensko porodično stablo, a vi ga možete praviti po svom izboru, dodavati kružiće i strelice za sestre, tetke, čukunbabine babe, partnere i partnerke, kćerke i sinove, itd. Možete ga skinuti sa našeg vebsajta i oblikovati po svom izboru, i staviti u njega koga želite. Zbog toga stablo koje smo napravile nije univerzalno- ova akcija treba da vas podstakne da napravite svoje stablo, i da ga dalje prenesete na vaše ženske potomke, bilo da su to vaše kćerke, nećake, sestrične, unuke, tako da one znaju da su negdje upisane, da imaju svoje korijene, i da su važne.
Bilo bi nam drago i da sa nama podijelite ono što napravite putem mejla skart.udruzenje@gmail.com i tagujete nas na društvenim mrežama Facebook i Instagram.
Srećan Osmi mart!
Vama, nama, mojoj mami, babama, sestrama, prababama i čukunbabama. I svim onim ženama prije njih čija imena i prezimena su ostala nezapisana…
Bojana Popadić
