This is a man’s world

Subota, 25. Jun 2022

„Jutros su se neki od nas probudili sa manje prava nego što smo ih imali juče“ riječi su američke političarke i aktivistkinje Aleksandre Oktavio- Kortez nakon što je Vrhovni sud SAD-a opovrgnuo sopstvenu presudu o legalizaciji abortusa.

Uporno se čudim kako je moguće da žene u SAD-u izgube pravo na abortus. Zar ne bi trebalo da kao društvo napredujemo a ne idemo unazad? [1]  U tom istom Vrhovnom sudu SAD-a 6 je muškaraca (među kojima i predsjednik suda) i 3 žene. Šestoro sudija su nominovali predsjednici republikanci, a ostalih 3 predsjednici demokrate. Jedinu ženu sudiju koja je isključivo protiv abortusa je nominovao Tramp. Sve sudije dugi niz godina zagovaraju politiku za / protiv abortusa, i ova presuda je rezultat tih politika. Ta presuda ne mora nužno da znači gubitak prava na abortus miliona žena u SAD-u jer svaka država sada bira da li će abortus učiniti ilegalnim u skladu sa njom, ali je najvjerovatnije da će se to desiti s obzirom na preovladavajuće političke strukture u svakoj od tih država. Takođe, federalni zakoni mogu da spriječe zabranu abortusa ali i za to postoje posebne procedure kojima trenutna raspodjela demokrata i republikanaca u Senatu ne ide u prilog.

Pravne norme, zakoni, tradicije, sistemi vjerovanja, se pripremaju, usvajaju, primjenjuju na štetu žena, ljekovi se prave u odnosu na tijela muškaraca, a ne žena, kontracepcija se pravi tako da utiče na žensko tijelo, zaštita od polno prenosivih bolesti se pravi za muškarce… Žene su u Jugoslaviji izborile pravo glasa tek 1945-e… a do juče smo mogli da proglasimo neku ženu vješticom [2]. Zašto me onda čudi što se uporno ograničavaju prava žena koja su ionako jedva izborena? Ta prava gledajući razvoj civilizacije postoje jedan vrlo kratak vremenski period. Tako da kad James Brown [3] kaže da je muškarac napravio auto da nas vozi putevima, da je muškarac napravio voz da prenosi teške terete, da je muškarac napravio svjetlo da nas izvede iz mraka, da je muškarac napravio brod za vodu, i igračke za djecu, i da muškarac zarađuje novac da kupuje od drugih muškaraca- jeste, sve je to tačno. Muškarac je sve to radio jer žene nisu imale priliku da dodju u poziciju da nešto naprave, a najčešće ni da se edukuju; ma uglavnom ni da se pitaju.

Interesantno je i pitanje kako bi postupio Vrhovni sud da su u njemu sve žene. Vjerujem da bi bilo drugačije, mada žene često stoje kao žestoki čuvari patrijarhata. U strahu da se stvari ne banalizuju i svedu na polarizaciju žene- muškarci, moramo znati da je problem mnogo kompleksniji, i sistemski. I da se neće riješiti odjednom niti ćemo automatski imati više prava razvojem jezika i pozitivnom diskriminacijom u politici- trebalo bi proučiti i pozabaviti se time kako kategoriju „žena“ proizvode i ograničavaju one strukture moći posredstvom kojih se teži emancipaciji. [4]

Važno je znati da zabranom abortusa on ne nestaje- samo postaje manje bezbjedan. I kriminalizovan, naravno. Uprkos tome što 41% žena na svijetu još uvijek živi u državama u kojima su na snazi restriktivni zakoni vezani za abortus, godišnje se obavi 25,1 milion nebezbjednih abortusa. [5] Šta ova presuda vuče dalje sa sobom- veću stopu smrtnosti žena, ograničavanja ostalih prava žena? Šta ona znači za žene koje ostanu trudne silovanjem? Da li su automatski ugrožena i neka druga prava ranjivih grupa? I šta to sve znači za dalji razvoj demokratije na svjetskom nivou- da li će države na ostalim kontinentima pratiti ovakvu politiku? Ni Evropska unija nije manje podložna sličnim praksama- Poljska je već 2020. ograničila pravo na abortus. Ostaje da vidimo.

Takođe nam ostaje i za nauk da pažljivo pratimo šta se dešava u društveno političkom okviru u kojem živimo jer rijetko šta dolazi iznenada, i da reagujemo na vrijeme- učestvujemo u javnim raspravama, izražavamo svoje mišljenje na rad naših predstavnika, zahtijevamo odgovornost vladajućih struktura, ali i protestujemo, i vrlo važno- čitamo partijske programe i ne glasamo za one partije koje imaju retrogradne politike.

Vašoj pažnji preporučujem sledeći angažovani sadržaj:

Radiohead – Burn the Witch

Anohni – Marrow

[1] Ovo je pitanje za posebnu raspravu s obzirom na to da nema više prava a manje nasilja, ali i da rapidno upropaštavamo planetu na kojoj živimo.

[2] Što je takođe bilo u potpunosti podržano zakonima i pravnim normama. Vuk Karadžić u Srpskom rječniku (1818) objašnjava šta je to vještica: „Vještica se zove žena, koja (po pripovijetkama narodnim) ima u sebi nekakav đavolski du, koji u snu iz nje iziđe i stvori se u lepira, u kokoš ili u ćurku, pa leti po kućama i jede ljude, a osobito malu đecu: kad nađe čoveka đe spava, a ona ga udari nekakvom šipkom preko lijeve sise te mu se otvore prsi dok ona izvadi srce i izjede, pa se onda prsi opet srastu… Vještice ne jedu bijeloga luka, i zato se mlogi o bijelim i o božitnjim pokladama namažu bijelim lukom po prsima, po tabanima i ispod pazua: zašto kažu da one na poklade najviše jedu ljude…Kad u kakvom selu pomre mlogo đece ili ljudi, i kad svi poviču na koju ženu da je vještica i da i je ona pojela: onda je vežu i bace u vodu da vide može li potonuti (zašto kažu da vještica ne može potonuti); ako žena potone, a oni je izvuku na polje i puste, ako li ne mogbude potonuti, a oni je ubiju, zašto je vještica.”

[3] James Brown- It’s a Man’s Man’s Man’s World

[4] Batler, Džudit, 1956- Nevolje s rodom: feminizam i subverzija identiteta, 2016, Karpos, Beograd

[5] Podatak Centra za reproduktivna prava https://reproductiverights.org/our-issues/abortion/

Bojana Popadić