Evaginacija

NVU ŠkArt Tivat

Autorka i performerka: Bojana Popadić
Scenografija: Jelena Ivančević
Montaža videa: Simona Popadić
Muziku za performans pisala kompozitorka Slobodanka Bobana Dabović Đurić

Izložba Evaginacija obuhvata intimni prikaz posmatranja svog tijela, svoje pozicije i uloge koju ostvaruje kao majka, i svoje unutrašnje borbe sa prirodom, društvenim konstruktima ali i sopstvenim samoostvarenjem i na kraju samom sobom, i pretvara ih u memoare koji nastavljaju feminističku diskusiju- šta je to žena, šta je srž njenog identiteta ako on uopšte postoji, pritom ne nužno nudeći rješenje. Da li se njome postaje, kao što je pisala Simon de Bovoar, ili se njome niti rađa niti postaje kao što potvrđuju savremene feministkinje poput Džudit Batler. Biološke situacije sa kojima se suočava, poput prirodnog porođaja, opisuje kao direktan kontakt sa smrću; one sociološke nisu ništa manje nego smrt- predstavljaju apsolutni poraz jednog bića. Buto performans dolazi kao kulminacija suočavanja sa biološkim i sociološkim konstruktima, što podrazumijeva i igranje sa rodom koji se pretpostavlja kada se posmatra žensko tijelo. Umjetnica koristi rituale za uljepšavanje i dobro zdravlje koje je naslijedila od svoje majke i babe, koji ujedno simbolizuju čuvanje uspomene na žensko kulturno predanje ali i raskidanje sa nametnutim patrijarhalnim vaspitanjem i tradicionalnim vjerovanjima. Jaje kao simbol (vječnog) života, novog početka, plodnosti, kreacije i nastanka svijeta, ali i nečega koje potencijalno prijeti. Performans je šamanski ritual koji bi trebalo da uvede u novo rađanje sebe, i kolektivni novi početak. Praćen je video projekcijom kao transgresije Bataja i Fukoa – simboličnog samozadovoljavanja kojim se razbija tabu bezgrešnosti žene kao ultimativnog ideala kojem ona treba da teži. Dostizanjem vrhunca odnosno posezanjem u potpunu prazninu ili smrt iz koje ponovo izlazi potpuna, bez gubljenja sebe kao što se dešava penetracijom drugog tijela u njeno tijelo, žena potvrđuje svoje postojanje spoznajom zabranjenog, istovremeno suočavajući se sa potisnutim dijelom sebe odnosno odbacujući svoj identitet žene kao nešto groteskno koje Kristeva definiše kao abjektno, i koje nije „ja“, nije ni „drugo“ ali i ne nestaje već ostaje na granici postajanja i halucinacije. To abjektno društvo suštinski negira, zazire od njega iako mu jeste objekat želje, prije svega neznajući šta tačno ono jeste odnosno šta tačno identitet žene suštinski predstavlja (i da li se uvijek posmatra u odnosu na).

Evaginacija- izvrtanje, izmiještanje, razdvajanje, ispadanje iz normalnog ležišta, prolaps materice

Performans izveden u Centru savremene umjetnosti Crne Gore

*Jedan dio fotografija je preuzet od CSUCG